понедељак, 1. фебруар 2016.

The Legend

 Retko ko je na našim prostorima i čuo za ovo filmsko ostvarenje Toma Hardija. Iskreno, do sada jedna od najboljih uloga mladog britanskog glumca. U ovom krimi trileru glumi dvojicu braće blizanaca. Braću Krej. Istorijski postojeće ličnosti, braća Krej su nešto najbliže što je Britanija, čak i sam kontinent, imala o poznatim gangsterima u stilu Ala Kaponea ili Boba Dilindžera. Braća Krej su bili nemilosrdni kraljevi londonskog podzemlja pedesetih i šezdesetih. Njihov život, činjenice i mit zajedno golicaju maštu filmske industrije već nekoliko godina. Treća po redu ekranizacija njihovih života biva najbolja od svih.

 Film započinje naracijom buduće žene jednog od dvojice Kreja. Onog "normalnijeg", Redžija. Ona nas lagano uvodi u podzemni svet nasilja koji predstavlja svakodnevicu naših protagonista. Kao norma u svakom filmu i seriji koja se bavi kriminalnim figurama, policija nadzire poslove braće Krej, ali to radi vrlo neuspešno. Glavni inspektor se lično poznaje s metom nadzora, u prijatnim su, čak prijateljskim odnosima. Iako je pisac ovog filma Brajan Helgeland, dobitnik Oskara za L.A. Confidential, priča je sama po sebi razbacana i plitka. Kao malo dete, oduševljeno najdražim delovima svoje knjige, juri roditelje po sobi pokazujući im segmente koji su mu se svideli, tako i ovaj film apsolutno ne uspeva da zahvati našu pažnju. Jeste, segmenti umeju da budu i više nego interesantni. Jedan od zanimljivijih je kako su se poslanici parlamenta upuštali u homoseksualne orgije s gangsterima (pogotovo kad se uzme u obzir istinitost događaja). Ali svi ti segmenti spojeni u jedno nikako ne mogu iskupiti čitava dva sata koja nam je film oduzeo.

 Naravno, čim sam rekao da je ovo najbolja ekranizacija (pogotovo uzimajući u obzir čitavu sezonu Whitechapela koja se bavila ovom braćom) ne biste očekivali ovakvo pljuvanje po scenariju. Ovaj film ipak ima "ono nešto" što ga spasava najnegativnijih ocena. Glumce.

 
Tom Hardi u dualnoj ulozi dvojice braće Krej jednostavno je očaravajući. Nivo glume, pogotovo kroz dve krajnosti koje predstavljaju ova braća, prikaz je šta sve Tom Hardi ume. Još kad se uzme u obzir poremećenost uma koji predstavlja Roni Krej i način na koji je to glumac prikazao jedini je razlog zašto bi se ovom filmu dopustilo da traje čak i pet sati. Ulogu njegove izmučene supruge tumači Emili Brauning, što je njen prvi glumački uspeh od vremena kad je glumila, davne 2004, u Seriji nesrećnih događaja Lemonija Sniketa. Ansambl dodatno krase Čez Palminteri (Usual Suspects) i Taron Egerton (Kingsman). Mada, najveći glumački doprinos dao je Pol Betani (Master and Commander, Iron Man, Avengers) koji je svojom kratkom ulogom s početka filma još vernije prikazao dualnu prirodu ludila koja krasi izuzetno nasilne ganstere.

 Film i njegova priča nažalost predstavljaju problematiku novijih biografskih filmova poslednjih nekoliko godina. Pokušavaju da prikažu period od po pet, deset, čak i 20 godina u filmu od dva sata. Samo ubacuju omiljene delove svoje priče ne razmišljajući o filmu kao celini. Najnoviji primeri bi bili Foxcatcher ili Blackmass. Ali uprkos problemima sa scenarijem i pričom, gluma je prvoklasna, na najvišem nivou. Da se ocenjuje samo gluma, ocena bi bila devet, ali, iz već spomenutih razloga, braća Krej će morati da se zadovolje nižom ocenom.

Ocena: 6
Da li bismo opet gledali film: Ne

Нема коментара:

Постави коментар